Osam stvari koje Hrvati trebaju naučiti od Iraca

Na jednom poznatom forumu jedan korisnik je objavio tekst vezan za Hrvate u Irskoj, te što bismo mi trebali naučiti od njih. Tekst prenosimo u cijelosti.

Pripadam onoj skupini mladih hrvatskih pustolova koji su privremeno odlučili svoju sreću potražiti u inozemstvu, točnije u Irskoj u kojoj već više mjeseci radim i živim. Irska, Irci i irski život imaju mnogo pozitivnih i negativnih strana. Biti ću iskren i priznati da su me i Irska i Irci u mnogim stvarima razočarali, a kamoli oduševili. No, cilj moga posta je ovdje ukazati na nekoliko pozitivnih primjera irskoga društva koji su me oduševili i za koje bih volio kada bi se Hrvati i Hrvatska na njih ugledali. Nisam mogao odoljeti, a ne napisati ovaj poduži post, u nadi da će to pročitati možda neki hrvatski poduzetnik, političar ili osoba od javnog utjecaja i, ako ništa drugo, barem malo razmisliti o tim stvarima, znam da sam naivan, ali ne mogu protiv sebe. Ipak, ma gdje bio, Hrvatska je moja Domovina i moj san je bogata, jaka i sretna Hrvatska.

Pa evo nekoliko pozitivnih stvari koje bi Hrvati mogli naučiti od Iraca.

Kultura rada i poduzetništva

U Irskoj se iznimno njeguje kultura rada i poduzetništva. Mlade se od malih nogu uči raditi i zarađivati novce. Irski studenti na svojim praznicima rade i zarađuju, a ne misle samo kako provesti dva tjedna na Zrću pa dva tjedna u Vodicama i potrošiti mamine i tatine novce. Irci cijene rad i poduzetništvo, prihvaćaju inovativnosti i nove ideje, ne srame se rada niti bilo kakvog posla, za njih je svaki posao jednako vrijedan. Mobilni su i mijenjanje posla gledaju kao pozitivnu stvar, a ne misle samo kako se zavući u neku državnu firmu i tu dočekati penziju. U Irskoj se radi cijelo radno vrijeme i nema ljenčarenja i zabušavanja.

Kvaliteta njihovih majstora (zidara, mehaničara itd.) je već nešto drugo o čemu bi se moglo naveliko također pisati (i mislim da smo tu mi Hrvati ipak bolji ), ali poanta je da se radi, da se djecu i mlade od malena uči raditi, štediti i zarađivati i da se poštuje svaki posao.

Demografija

Irska je puna djece, Irci su mladi narod. Gdje god se okrenete sve vrvi od mladih mama s djecom, sve je puno djece. Irci iznimno cijene djecu, cijene obitelji s puno djece, na te obitelji se ne gleda negativno kao što se često radi u Hrvatskoj. Uistinu, vidjeti toliko djece i mladih obitelji je za mene bio kulturološki šok.

Irci su sportska nacija

Znam da će se sad mnogi nasmijati i zapitati :“Pa kad su Irci išta osvojili u športu?“ To nije poanta, poanta je da se ovdje svi bave nekim sportom, ulice, parkovi su pune trkača i biciklista, svi trče, vježbaju, bicikliraju, igrališta su puna mladih koji igraju nogomet, češće ragbi, keltski nogomet ili bejzbol. Popodne kada škola završava ulice su pune školaraca u uniformama koji su oboružani raznim loptama i palicama za kriket, bejzbol itd. Irci su fizički dosta žilav i izdržljiv narod.

Smisao za prodaju, turizam i brendiranje

Budimo iskreni, Irska baš i nema nekih prirodnih ljepota, niti nekih značajnijih povijesnih znamenitosti. Cijela Irska nije prirodnim ljepotama niti kulturno povijesnim znamenitostima bogatija od jedne naše dalmatinske županije. Ali Irci se znaju prodati, Irci znaju stvoriti priču, Irci znaju kako privući turiste, Irci su od jednog Dana sv. Patricka stvorili brend koji slavi cijeli svijet. Irci su svoj turizam stvorili na alkoholu – Guinnessu. Pivovara Guinness je jedna od najposjećenijih turističkih znamenitosti svijeta, jedna obična pivovara. I onda to usporedite s prirodnim i kulturno povijesnim znamenitostima jedne Hrvatske.

Jednostavno rečeno, Irci znaju prodati mačka u vreći, mi Hrvati ne znamo prodati niti najsavršeniji dragulj.

Pozitivni nacionalizam

O da, Irci su nacionalisti i to veliki. No njihov nacionalizam se ne odnosi na mržnju prema drugima već na isticanje, brigu i očuvanje vlastitog zasebnog identiteta i posebnosti. Po irskim pubovima svira tradicionalna irska glazba (pandan našim tamburašima i klapama). Irska je prepuna raznih spomenika, spomen ploča i spomen područja junacima irskih ustanaka protiv Engleza. Sve je u znaku irske zastave i irskih boja.

Sve u Irskoj je u znaku Irske. Pubovi su puni slika nacionalnih velikana, odora ustanika, povelja o nezavisnosti, irski suveniri, djeteline i harfe su na svakom koraku. Po pubovima, u trgovina, restoranima svugdje su natpisi „traditional irish meal“, traditional irish ovo, ono. Carrolls je veliki lanac dućana koji prodaje samo proizvode s irskim motivima (od gaća do kišobrana, pepeljara i CD-ova s irskom tradicionalnom glazbom) i može se naći na svakom koraku i uvijek je prepun.

Također se iznimno cijeni irska dijaspora i poznate ličnosti iz svijeta koje su podrijetlom Irci, Irci idu dotuda da i jednoga Baracka Obamu smatraju Ircem zato što mu je tamo neki čukunčukunpradjed bio Irac, i za njih je normalna stvar da je on njihov. Mi se smijemo ako se neki naš emigrant iz druge generacije smatra Hrvatom.

Iako ga više praktički nitko ne govori, u Irskoj je uz engleski službeni stari gaelic jezik. Svi natpisi su dvojezični, na engleskom i gaelskom. U busevima se svaka postaja najavljuje na engleskom i galskom. Čak sam čuo i za pub u kojem se piće može naručiti samo na gaelskom, mada nisam nikada tamo bio. Pandan tome bi bio da mi postavimo natpise uz latinicu i na glagoljici (iako je gaelic jezik, a glagoljica pismo, ali usporedba se može povući), ali zamislite kako bi to bilo prihvaćeno od Hrvata.

Mislim da je ta pozitivna percepcija nacionalnog ponosa, zanosa i identiteta igrala vrlo visoku ulogu i u njihovom gospodarskom napretku.

Irska poljoprivreda

Irish beef, irish milk, irish pork, irish tomato, irish eggs, gdje god se u dućanima okrenete na svakom prehrambenom proizvodu stoji to – irish. U McDonaldsu, Burger King, svugdje se naglašava da je sve od irish beef, irish ovo, irish ono. Irska uistinu ima zadivljujuću poljoprivrednu proizvodnju i sve s ponosom brendiraju kao irish (pandan našem „izvorno hrvatsko“ na što mnogi gledaju s podsmijehom!)

Irsko nacionalno jedinstvo

Bio sam u Irskoj za vrijeme referenduma o pravima homoseksualaca. Ono što me je ugodno iznenadilo je što su obje strane u svome oglašavanju i svojim povorkama, protestima itd. koristile irske zastava i irske simbole. Irski homoseksualci su ponosno marširali pod irskom nacionalnom zastavom, dok u našim gay prideovima sve vrvi od pritajene jugonostalgije. Zagovornici gay prava su ponosno nosili bedževe s irskim nacionalnim simbolima i natpisima na gaelskom jeziku.

Doduše, u Irskoj su političke polutke dobrano zamijenjene, pa je ljevica zapravo tvrda nacionalistička nasuprot konzervativne desnice.

U Irskoj su svi Irci, i lijevi i desni, i vjernici i ateisti, i heteroseksualci i homoseksualci, državotvorni Irci (za razliku od naših podjela – desničari nacionalisti i ljevičari jugonostalgičari).

Irci su pozitivni i optimistični

Možda jedan od navećih razloga irskoga napretka. Iako su imali povijest uistinu tešku i krvavu kao i Hrvati, iako su gospodarski stajali i gore od Hrvata, Irci su vječni pozitivci i optimisti. Za razliku od Iraca, Hrvati vječno kukaju, jadikuju i vječni su pesimisti.

Komentiraj članak: