Vicky Phelan: “Žena koja je promijenila Irsku!”

Vicky se doima običnom, racionalnom, normalnom ženom, ali ona je sve samo ne obična žena, započinje svoju priču Helen Devlin iz BBC-a. To je priča o ženi koja se upustila u borbu života, koja nije željela prihvatiti negativan odgovor. Vicky Phela je majka dvoje djece iz Limericka u Irskoj. Oboljela je od raka grlića maternice, a liječnici su joj 2017. priopćili crnu prognozu.

“Rekli su mi da ću umrijeti, da mi je ostalo još samo šest mjeseci života“, objašnjava Vicky Phelan, koja se borila ne samo za sebe i nego i za spas tuđih života, te na kraju razotkrila skandal koji je potresao irsko društvo i donio neke radikalne promjene u zdravstvenom sustavu.

“Ja sam jedna od 221 osobe koji će biti vječno zahvalne toj gospođi. U mojim očima Vicky Phelan je heroina. Ona je predivna žena. Meni je pogrešno dijagnosticirana agresivna vrsta raka zbog koje sam pristala na histerektomiju. Tako su mi oduzeli pravo na rađanje još jednog djeteta. Naša borba nije završena, ovo je samo početak. Nećemo dopustiti korumpiranom establishmentu da nas ušutkava i poigrava se s nama. Dosta je bilo”, govore žene koje dijele sudbinu Vicky Phelan.

„Ponosna sam na svoju majku, na njenu snagu i na to što je promijenila ovu zemlju i učinila je boljom“, rekla je Vickyna kći Amelia.

Danas 44-godišnja Vicky radi u visokom školstvu i živi sa suprugom Jimom i djecom Ameliom i Darraghom na zapadu Irske. Vicky ima rak grlića maternice, jedna je od 300 Irkinja kojima se svake godine dijagnosticira ova zloćudna bolest. Stotine pisama svakodnevno stižu iz svih krajeva Irske. Radi se o pismima podrške i zahvalnosti na kampanji koju Vicky vodi i koja je razotkrila zdravstveni skandal.

„Gledamo Vas na televiziji i slušamo na radiju i želimo Vam reći da smo zadivljeni Vašom upornošću da otkrijete istinu i olakšate i osvjetlite mračne trenutke mnogih života. Molimo se za Vas i nadamo se da ćete nastaviti sa svojom misijom“, stoji u jednom od pisama.

“Pisma dolaze naslovljena samo na moje ime i grad Limerick. Poštari u cijeloj Irskoj već znaju tko sam i gdje živim”, objašnjava Vicky.

Kao i sve žene od 25 do 60 godina, Vicky je dala bris grlića maternice na analizu u obližnjem laboratoriju. Usluga je besplatna od 2008. godine, a financira ju HSE, irska javnozdravstvena ustanova. Bris se uzima kako bi se na temelju analize utvrdilo ima li kancerogenih tragova i abnormalnih stanica, čijim se uklanjanjem može prevenirati razvoj raka grlića maternice. Za uslugu HSE tvrdi da je sigurna i pouzdana.

Međutim, analizu briseva provodi laboratorij iz Austina u Texasu, koji je pobijedio na HSE-ovu natječaju za pružanje ove usluge zajedno s još dva irska laboratorija.

“Ja sam jedna od onih koje nikad ne propuštaju analizu briseva, redovito idem na preglede još od fakultetskih dana. Nekoliko mjeseci nakon rođenja sina 2011. godine ponovno sam dala bris. Nalaz je bio normalan, kao i svaki put”, objašnjava Vicky kako je sve počelo.

“Počela sam krvariti između menstrualnih ciklusa. Dotad sam imala prilično redovne cikluse, što je moja sreća, pa sam znala da nešto nije u redu. Druga zabrinjavajuća činjenica bila je blijeda ružičasta boja iscjedka, sasvim drukčija od tamne menstrualne krvi”, nastavlja Vicky.

Nakon detaljnih pregleda i jednomjesečnog iščekivanja rezultata nalaza, Vicky je dijagnosticiran rak grlića maternice. U veljači 2015. godine, nakon šest mjeseci tretmana, liječnici su joj rekli kako je problem riješen. Svaka tri mjeseca išla je na kontrolne preglede. U rujnu 2017. ginekolog joj je nakon jednog pregleda rekao da želi porazgovarati.

“Rekao mi je da iz brisa koji sam dala 2011. godine proizlazi da sam već tada imala rak. Pitala sam ga što bi se promijenilo u mojem liječenju da nije došlo do pogreške. Odgovorio mi je da bih imala kudikamo bolje izglede za ozdravljenje, jer bi me podvrgnuli histerektomiji. Bila sam mu zahvalna na toj informaciji, ali i dalje sam bila mirna zato što sam se smatrala zdravom. Nisam u tom trenutku imala vremena baviti se pogrešnom dijagnozom, no svakako sam se namjeravala tome posvetiti kasnije.

Nekoliko dana prije Božića 2017. ginekolog je ponovno kontaktirao Vicky. Rak se vratio. Stanje je bilo jako loše.

“Otišla sam ginekologu nadajući se da ćemo razgovarati o liječenju. Umjesto toga rečeno mi je da mi više nitko ne može pomoći i da možemo razgovarati tek o palijativnoj skrbi. Zar ću uskoro umrijeti? Ginekolog mi je rekao da imam još šest mjeseci života, najviše 12 ako se podvrgnem kemoterapiji. Doslovce me uputio da krenem kući i pripremim se za smrt. Mislim sam da se šali. Bile su mi 43 godine i imala sam dvoje male djece. Zar sam zaista trebala otići kući i mirno čekati smrt?!

Vicky je odbila palijativnu kemoterapiju. Prije nego se o lokalnoj bolnici u Limericku raspitala o alternativnom liječenju, inzistirala je na biopsiji tkiva kako bi saznala radi li se o istoj bolesti od koje se liječila 2014. godine. Na dan izvođenja biopsije Vicky je s majkom čekala na zahvat u bolnici. Nestrpljivo i uznemireno čitala je povijest bolesti i svoje stare nalaze.

“Spazila sam nalaz brisa uz 2011. godine i vidjela da na drugoj stranici piše da je nalaz normalan, ali prva stranica je nedostajala. Palo mi je na pamet da bi bilo dobro saznati kad je taj nalaz pogrešan. Tijekom sastanka s ginekologom mislila sam da razgovaramo o nečemu što se upravo dogodilo, ali kad sam vidjela da prva stranica nedostaje, u meni se rodila sumnja.

U siječnju 2018. Vicky je angažirala odvjetnika i započela pravnu bitku. Odvjetnik je u travnju otkrio korespondenciju između laboratorija i ginekologa koja pokazuje da je kod najmanje 10 žena revizijom utvrđeno pogrešno negativan, odnosno normalan nalaz. I što je još strašnije, čini se da je njen ginekolog najmanje 15 mjeseci ranije znao da je nalaz ipak pokazao kancerogene stanice.

“Još devet žena bilo je u istoj situaciji, a ja nisam bila sigurna znaju li one da im prijeti rak grlića maternice. Razmišljala sam o tužbi, ali zaključila sam da bi druga strana od suda sasvim sigurno zatražila tajnost postupka, odnosno zabranu širenja informacija. Takvo nešto nije dolazilo u obzir. Nudili su mi i novac kako bi šutjela i kako bi zataškali svoju pogrešku, ali nisam htjela znati čak ni koji iznos nude.

Vicky je odlučila ispričati javnosti svoj slučaj. Pojavila se u emisiji poznatog irskog voditelja Raya D’Arcyja i odjednom je njen slučaj postao središnja tema u svim medijima. Nagodila se s HSE-om i američkim laboratorijem i dobila 2,5 milijuna eura odštete za lijekove i tretmane kojima pokušava pobijediti rak. Laboratorij je pristao na isplatu pod uvjetom da ne mora javno priznati krivnju.

“Danas nema pobjednika. Teško sam bolesna, a za moju bolest nema lijeka. Novcem od nagodbe pokušat ću kupiti još nekoliko mjeseci života, kako bih provela barem još neko vrijeme sa svojom djecom. Ako ipak umrem, novac će ostati mojom obitelji”, rekla je Vicky okupljenim novinarima izlazeći iz sudnice iz Dublinu.

“Irske žene više ne mogu vjerovati sustavu zaštite od raka grlića maternice. Sramotno je da sam morala na sudu dokazivati da sam oštećena i da mi je uskraćena istina. Nadam se će iz ovog slučaja proisteći i nešto dobro i da će program dijagnosticiranja raka grlića maternice biti poboljšan.

Međutim, Vickyna priča na završava nagodbom. Novac je iskoristila za tretmane novim, još neispitanim i vrlo skupim lijekovima, te za pomoć sve većem broju žena koje se imale istu sudbinu. Njenom zaslugom, najmanje 221 žena saznala je za pogreške u svojim nalazima, a taj broj sasvim sigurno nije konačan. Sedamnaest žena već je umrlo.

Tijekom protestnih skupova, poput nedavnog ispred sjedišta irske vlade u Dublinu, žene su izrazile nezadovoljstvo outsorcingom u zdravstvenom sustavu i zatražile da se raskinu ugovori s ustanovama kao što je teksaški laboratorij koji je pogriješio u Vickynom i mnogim drugim slučajevima.

“Zašto se sve mora lomiti na ženama? Izgleda da se na žensko zdravlje gleda kao na sekundarno”, rekao je dr. Gabriel Scully, od kojeg je irsko ministarstvo zdravlja zatražilo da sastavi izvještaj o programu prevencije raka grlića maternice.

Njegov je izvještaj na 170 stranica pokazao da je sustav posve zakazao. Preporučio je temeljite promjene u programu kojeg je nazvao „oštećenim, uvredljivim, ženomrzačkim i paternalističkim“.

“Liječnici često ne tretiraju žene s poštovanjem. Ponašaju se kao da je nebitno jesu li žene na vrijeme saznale svoje dijagnoze i potom se izvlače od bilo kakve odgovornosti. Mislim da liječnici moraju razmisliti o načinu na koju tretiraju svoje pacijentice “, kaže Vicky koja se uz eksperimentalne lijekove i dalje bori za život.

Iako u ovom slučaju nije utvrđena ničija osobna odgovornost, ravnatelj HSE-a Tony O’Brien podnio je ostavku u svibnju ove godine. HSE je, pak, javno priznao da je više od 200 žena oboljelo od raka grlića maternice zbog pogrešaka u testovima.

“Ne mogu promijeniti svoju prošlost. Ne mogu promijeniti činjenicu da zbog raka cerviksa nikad neću imati obitelji. Ali izašla sam u javnost zato što ne želim da moje nećakinje, niti bilo koja druga žena prođu kroz ono što sam ja prošla i to sasvim nepotrebno. Kad spoznam da se sustav promijenio i prilagodio na pravi način, tek tada ću se smiriti”, zaključila je jedna od žena koja je zahvaljujući Vicky shvatila da ju se zdravstveni sustav izdao.

Komentiraj članak: