Primanja zaposlenika diljem Europe i dalje se značajno razlikuju. Godišnje neto plaće kreću se od nešto manje od 13.000 eura pa sve do više od 54.000 eura. Iako su razlike između istočnih i zapadnih članica manje kada se uzmu u obzir troškovi života, razlike među državama ostaju vrlo izražene.
Prema najnovijim podacima Eurostata, zaposlenik s prosječnom plaćom u Luksemburgu godišnje zaradi gotovo četiri puta više od radnika u Mađarskoj. Samac bez djece u Mađarskoj raspolaže s prosječno 12.967 eura neto godišnje, dok ista kategorija zaposlenika u Luksemburgu ostvaruje čak 54.260 eura.
Na ovakve razlike utječu brojni čimbenici, uključujući razinu bruto plaća, porezne sustave, socijalne doprinose i obiteljske naknade. Zbog toga države s najvišim bruto primanjima ne završavaju nužno na vrhu kada se promatra stvarni iznos koji zaposlenici dobivaju na račun.
Neto plaća predstavlja iznos koji ostaje nakon odbitka poreza i doprinosa za socijalno osiguranje. Kod obitelji s djecom u obračun se uključuju i različite vrste obiteljskih potpora.
Eurostatovi podaci za 2025. godinu pokazuju da prosječna godišnja neto primanja samca bez djece u Europskoj uniji iznose 26.929 eura. Budući da obiteljske okolnosti mogu znatno utjecati na konačni iznos, rezultati se razlikuju ovisno o tipu kućanstva.
Luksemburg je jedina članica EU u kojoj prosječna neto primanja prelaze granicu od 50.000 eura godišnje. Iznad 40.000 eura nalaze se još samo Irska s 44.263 eura te Danska s 41.981 eurom.
Iznad europskog prosjeka nalaze se i Nizozemska, Belgija, Švedska, Finska, Njemačka i Francuska, gdje godišnja neto primanja premašuju 30.000 eura. S druge strane, Španjolska i Italija ostaju ispod prosjeka EU, pa radnici u Njemačkoj i Francuskoj prosječno zarađuju više od 5.000 eura godišnje u odnosu na kolege u tim zemljama.
U čak deset država članica godišnja neto primanja manja su od 20.000 eura. Na samom začelju nalaze se Mađarska, Rumunjska, Grčka, Slovačka i Poljska. Hrvatska je također među državama ispod tog praga, s prosječnim godišnjim neto primanjima od 17.256 eura.
Uz Hrvatsku, ispod granice od 20.000 eura nalaze se Latvija, Litva, Češka i Portugal. Između 20.000 eura i prosjeka Europske unije smještene su Estonija, Slovenija, Cipar i Malta.
Bugarska nije uključena u ovu usporedbu zbog neuobičajeno velikog rasta prijavljenih primanja u najnovijim podacima, koje Eurostat još uvijek dodatno provjerava.
Međutim, slika se mijenja kada se promatra kupovna moć. Zemlje s nižim plaćama često imaju i niže troškove života, pa raspoloživi prihod može vrijediti znatno više nego što nominalni iznosi sugeriraju.
Zbog toga razlika između najviših i najnižih plaća postaje znatno manja. Dok su nominalna neto primanja u najuspješnijoj zemlji 4,2 puta veća nego u najslabije rangiranoj, nakon prilagodbe kupovnoj moći taj omjer pada na 2,3.
Mjereno standardom kupovne moći (SKM), prosjek Europske unije iznosi 26.346 eura. Najniži rezultat bilježi Grčka sa 17.509 eura, dok je Luksemburg i dalje na vrhu s 40.846 eura.
Među četiri najveća gospodarstva EU najbolje stoji Njemačka, čija neto primanja prilagođena troškovima života iznose 28.536 eura. Slijedi Španjolska s 27.794 eura, koja pritom neznatno nadmašuje Francusku. Italija i dalje ostaje ispod europskog prosjeka.
Pojedine zemlje ostvaruju značajan napredak kada se uzme u obzir kupovna moć. Rumunjska se s dna ljestvice pomiče prema sredini poretka, dok Poljska prestiže nekoliko baltičkih država. Španjolska također poboljšava svoju poziciju i približava se Njemačkoj.
S druge strane, neke bogatije zemlje gube dio prednosti. Grčka pada na posljednje mjesto, dok Danska zaostaje za Irskom, Austrijom i Nizozemskom.
Općenito gledano, zapadnoeuropske države i dalje dominiraju bez obzira promatraju li se nominalne plaće ili kupovna moć. Istodobno, zemlje istočne Europe poput Rumunjske, Poljske i Hrvatske ostvaruju bolji plasman kada se u obzir uključe niži životni troškovi.
Važno je naglasiti da se navedeni podaci odnose na samce bez djece. U zemljama koje imaju razvijene sustave obiteljskih naknada položaj obitelji može biti znatno povoljniji.
Primjerice, u Njemačkoj par s jednim zaposlenim roditeljem i dvoje djece raspolaže s čak 53 posto većim neto primanjima nego samac bez djece. Značajne razlike bilježe i Poljska, Belgija te Austrija.
Kod velikih europskih gospodarstava najmanji rast primanja za obitelji bilježi Španjolska, gdje je razlika svega 13 posto. U Francuskoj ona iznosi 26 posto, a u Italiji 25 posto. Najmanje povećanje evidentirano je na Cipru, u Finskoj i Švedskoj.
To ne znači da obitelji u tim državama ne dobivaju pomoć, već da se podrška često pruža kroz druge oblike socijalnih i javnih usluga, a ne isključivo kroz izravne novčane naknade ili porezne olakšice.