Preseliti se u drugu zemlju nikad nije lako, osobito ako ne znate jezik, došli ste sami i nemate nikoga na koga biste se mogli osloniti. Ponekad znaju proći godine dok se počnete osjećati dobro, čak i kada imate dobar posao i zadovoljni ste plaćom, a standard života vam je u pravilu bolji nego kad ste bili doma.
Mnogi tada pomisle da bi im se bilo bolje vratiti doma, čak i na lošiju plaću. Posebno su ti osjećaji jaki oko blagdana kada su obitelji zajedno, a vaša je daleko, kao što se moglo vidjeti na Redditu na temi “Nostalgija za Hrvatskom nakon 10 godina života u inozemstvu”.
“Živim već 10 godina izvan Hrvatske, a ovih dana, nakon obljetnice Vukovara i nadolazećeg Božića, osjećam veliku nostalgiju za domovinom. Iako živim dobro – imam dobar posao, a supruga i ja zarađujemo relativno solidno – stalno čujem kako se sve više mladih vraća u Hrvatsku. To u meni budi osjećaj nesigurnosti, strah da bih jednog dana mogao žaliti za propuštenim vremenom u domovini, osobito sada kada Božić provodim daleko od nje,” započeo je svoju priču Redditovac.
“S druge strane, svjestan sam koliko je život u Hrvatskoj skup, koliko su neki problemi još uvijek neriješeni i koliko životni standard nije usporediv sa standardom u zapadnim zemljama. Nostalgija koju osjećam nema veze s obitelji – uz suprugu, tu su mi i roditelji, sestra te ženini roditelji.
Moje pitanje glasi: kako ste se vi koji ste se vratili nosili s povratkom? Je li osjećaj nostalgije i želje za povratkom opravdan ili samo privremen? Je li povratak u Hrvatsku uopće “isplativ” u 2025. godini? Također, zanima me mišljenje vas koji nikada niste napustili Hrvatsku – jeste li zadovoljni svojim životom”, bilo je njegovo pitanje.
Sudeći po odgovorima koje je dobio, bolje mu je ostati gdje je sad i ne vraćati se doma jer nostalgija je gadna stvar i može te natjerati da napraviš svari koje bi kasnije mogao požaliti. Dobio je i nekoliko korisnih savjeta što napraviti prije nego što se odluči vratiti doma.
“Ja sam se vratio nakon pet godina vani. Realno zarađujem dva do tri puta manje nego što bih zarađivao da sam ostao vani, tako da ako ti je to veliki faktor u životu, bolje nemoj. Meni je puno teže palo opće stanje uma – postoji jedan cinični destruktivni očaj u svim porama ovog društva i manjak bilo kakve optimistične nade u budućnost. To iscrpljuje i to je po meni najveći problem povratka.
No, kad se sve zbroji i oduzme, zadovoljan sam povratkom. Živimo dobro za hrvatske uvjete i rad i život ovdje daju neki smisao u zapadnoj Europi nismo imali.”
“Slažem se u potpunosti, najveći problem u Hrvatskoj nisu ekonomija, plaće, stambeno pitanje nego stanje uma u ljudi koji iscrpe iz tebe sve pozitivno u samo par mjeseci.”
“Stanje uma koje je takvo zbog većinom neodgovarajućih plaća, ogromnih cijena nekretnina (i najma) čak i za one koji imaju bolje plaće, ekonomija koja je prožeta sivom ekonomijom. Začini to s malo mita i korupcije kojemu možeš svjedočiti svakodnevno kad si u Hrvatskoj, možda su ljudi samo realni.”
“Kad god te uhvati nostalgija, samo otvori neki Hrvatski news portal i pogledaj kolika mafija tu vlada. Sve gore je. Više se ni ne trude previše sakriti da su mafija. Još neka nam izaberu predsjednika iz HDZ-a i njihova vladavina je potpuna.”
“Dođeš na godišnji odmor. Odeš s prijateljima na piće. Sve je isto. Iste priče. Iako su dvojica dobila dijete, jedan se oženio, sve su iste priče kao što su i bile, samo sad kukaju još malo više zbog žene i klinca. Za stolovima sjede isti ljudi, piju istu cugu, samo duplo skuplje plaćaju, a dobiju istu plaću, sam u €. I dalje se kuka zbog HDZ-a, a uporno ga ili biraju ili ne izlaze na izbore.”
“Dođi, budi dva tjedna kod svoje kuće, nemoj radit turneje po Hrvatskoj kao turist. Dođi svojoj kući i živi kao što bi živio, ali ne za Božić, Uskrs ili ljeto. Dođi kad nisu svi na godišnjem odmoru, potpuno je druga priča nego kad su svi na odmoru.”
“Nakon par godina vani svaki dolazak u Hrvatsku je super jer to nije stvarni život. Tih par tjedana što si u Hrvatskoj i ne radiš, stalno se nalaziš s prijateljima, normalno da je puno bolje nego gore. Ali da si stalno u Hrvatskoj, morao bi raditi, prijatelje ne bi bilo toliko briga kad mogu s tobom na piće jednom u nekoliko mjeseci.”
“Nostalgija je ipak samo osjećaj. Napravi jedan test pa ćeš vidjeti. Uzmi kratki godišnji, odi u Zagreb autom i onda probaj voziti iz Dubrave za Črnomerec ponedjeljkom u 8 ujutro kad pada kiša. Ako nostalgija i dalje bude prisutna onda se vratite.”
“Nisam zadovoljan. Što se tiče love, imam vrhunski posao i iznad prosječnu plaću i ne ostane mi ništa značajno na kraju mjeseca. Cijene su u nebesima, a plaće ne prate. Ako ću kupovati/graditi ikakvu kuću, zadužiti ću se dok ne crknem. A ako se država koliko toliko ne uredi ili barem krene u boljem smjeru dok mi draga faks završi, i mi ćemo za Austriju”, zaključio je svoju tužnu priču jedan Redditovac.
Komentiraj članak: