Zadnjih dana gledam vijesti ovdje u Irskoj i vidim – prosvjedi farmera. Traktori na cestama, ljudi izašli, blokade, buka, poruke jasne. I ono što mi je odmah prošlo kroz glavu: “Ovi ljudi stvarno misle ozbiljno.” Ne ono naše balkansko ozbiljno tipa:
- “Ma treba nešto napravit!”
- “Ma katastrofa!”
- “Ajmo na kavu pa ćemo vidit…”
Ne, ovdje kad ljudi kažu da će prosvjedovati – oni stvarno dođu. I ne dođu s pričom nego s traktorom. A kad vidiš traktor u centru grada, znaš da nije došao parkirati na 5 minuta dok uzme kruh.
Traktor vs. terasa
Kod nas u Hrvatskoj, ako netko spomene prosvjed, većina odmah ima plan: “Ajmo prvo sjest na kavu pa ćemo vidit šta dalje.” I tu obično sve završi. Jedan kaže da je sve propalo, drugi zna rješenje, treći zna čovjeka koji zna čovjeka… i na kraju se naruči još jedna runda kave i eventualno se prebaci tema na nogomet: “Jesi vidio utakmicu?” I tako prođe revolucija.
U Irskoj? Nema puno filozofije. Ako si nezadovoljan – izađeš van. Nema “čekaj ponedjeljak”, nema “nije sad vrijeme”, nema “vidjet ćemo nakon praznika”. Ljudi jednostavno dođu i pokažu da postoje.
Farmeri koji ne tipkaju nego voze
Ono što me najviše fascinira je što farmeri ovdje ne sjede po Facebooku i ne pišu kilometarske komentare. Ne raspravljaju tko je kriv, ne analiziraju politiku do zadnjeg detalja. Ne – oni sjednu u traktor i dođu u grad.
Kod nas bi to izgledalo ovako:
- 500 komentara ispod članka
- 200 pametnih analiza
- 50 teorija zavjere
- 0 traktora na cesti
I onda navečer svi doma, zadovoljni jer su “rekli svoje”.
Irska organizacija vs. balkanski mentalitet
Neću sad glumiti da je ovdje sve savršeno – nije. Ima problema, ima nezadovoljstva, ima svega. Ali jedna stvar se vidi odmah:
ljudi su spremni nešto napraviti. Kod nas često imamo taj mentalitet: “Ma neće se ništa promijenit.” I tu priča završi prije nego što je počela.
Ovdje kao da vrijedi obrnuto: “Ajmo probat pa ćemo vidjet.” I to je možda ta mala razlika koja na kraju napravi veliku razliku.
Balun i revolucija
Najbolji dio je kad usporediš našu svakodnevicu. U Hrvatskoj: sunce, terasa, kava, “balun” na televiziji… i komentari o tome kako sve ide nizbrdo.
U Irskoj: kiša, vjetar, blato… i ljudi vani na cesti jer žele nešto promijeniti. Paradoks života – kod nas savršeno vrijeme za akciju, ali nema akcije. Ovdje nikakvo vrijeme, ali akcija stalno.
Zaključak
Ne kažem da trebamo svi kupiti traktor i krenuti prema glavnom gradu. Ali možda bi bilo dobro ponekad ustati s te kave i napraviti nešto više od komentara. Jer jedno je sigurno: promjene se ne događaju na terasi uz espresso. A Irci su to očito shvatili.
