“Ne znam jesu li tome krivi novinari sa senzacionalističkim člancima o Irskoj ili netko drugi, ali istina je da sam se u zadnjih pola godine nagledao ogromne količine ljudi koja ovdje dođe iz Hrvatske sa 500 eura u džepu i plaćenom sobom u hostelu za 13 dana. Bez posla im se tih 500 eura istopi za ta 2 tjedna i vraćaju se kući. Ljudi moraju shvatiti da se i ovdje posao traži dulje i da se ovdje teško radi, ali se i zaradi. Stekao sam dojam da u Hrvatskoj ljudi misle kako su svi Irci lijeni i samo čekaju Hrvate da im gurnu eure u ruke čim izađu iz aviona”, započinje svoju priču Danijel Franić, 35-godišnjak iz okolice Vinkovaca koji je po zanimanju diplomirani inženjer građevine.
Obiteljski posjet “otvorio oči”
U svibnju prošle godine došao sam u obiteljski posjet sestri i šogoru koji su već godinu dana živjeli u Cork Cityju u Irskoj. Vidio sam da ovdje čak i čistačice i pomoćnici u kuhinji koji nemaju završenu ni srednju školu imaju ista, a najčešće i veća primanja od mene (u to vrijeme sam radio kao voditelj gradilišta s 10 godina iskustva u struci i položenim stručnim ispitom). Dolazak ovamo postao je sasvim logična stvar. Da nije sve samo u plaći, treba reći da su u odnosu na Hrvatsku zaposlenici ovdje zaštićeni kao polarni medvjedi. Poslodavci u Hrvatskoj su mi se jednostavno zgadili jer što reći kada ljudima postaje potpuno normalna stvar da ih se izrabljuje da rade po 10-12 sati dnevno, da rade vikende i praznike, da im se ne uplaćuje mirovinsko za punu plaću nego im se razlika isplaćuje na crno u kuvertama? Dok inspektori rada okreću leđa jer im gazda stavi malo “šuške” u džep i priprijeti da će otpustiti pola firme ako mu ispišu kazne. Sve u svemu, nakon tog posjeta vratio sam se kući, dao otkaz, pripremio se za put i do kolovoza sam već bio ovdje, ali ovaj put za stalno.
Hrvatska je ipak puno ljepša
Irska je zanimljiva jer ju je lako usporediti s Hrvatskom, slične je veličine i po teritoriju i po populaciji, čak i po relgiji. Ljudima iz Hrvatske prvo upadne u oči kako je zemlja pravno uređena. Ovdje je nezamislivo da poslodavac vara na porezu ili da ekstremno krši radnička prava, kazne su tolike da se rijetko tko usudi. Čovjek se malo razočara kad vidi kako za uvođenje reda ne treba previše, a u domovini nitko nema volje za to jer Hrvati očito više vole mito i korupciju nego visoki standard. Iz Hrvatske mi najviše nedostaju priroda i izmjena godišnjih doba. Irska nije ružna, ali Hrvatska je puno ljepša i što se klime tiče jer se ovdje izmjenjuju samo proljeće i jesen, prava zima i ljeto ne postoje.
Dobar posao se može pronaći relativno brzo
Posao ovisi o puno faktora. Najvažniji su iskustvo i stručnost, također, vrsta posla i doba godine igraju veliku ulogu. U Corku su npr. najtraženija zanimanja u ugostiteljstvu za nisko obrazovane i IT sektoru za visoko obrazovane ljude. Što se tiče tehničkih i društvenih znanosti, nešto bolji izbor je u Dublinu. Također, u periodu od siječnja do ožujka i za vrijeme ljetnih mjeseci ponuda svih poslova osjetno opadne. Ja sam posao tražio oko 3 tjedna i u to vrijeme sam obavio 10-ak telefonskih i nekoliko intervjua uživo, što za usporedbu s Hrvatskom izgleda kao znanstvena fantastika. Posao koji trenutno radim je srodan mojoj struci iako ustvari to nije (izrađujem kompjuterske 3D modele LED rasvjete), to je bio prvi posao na koji su me primili i eto ostao sam. Ako se ukaže neka bolja prilika u struci, razmislio bih o promjeni radnog mjesta. Prvi prioriteti su mi bili riješiti svu potrebnu dokumentaciju za boravak, pronaći prikladan smještaj i kupiti automobil. Sada, kad je sve to riješeno, vjerojatno ću se do ljeta baciti na traženje prikladnijeg posla u struci. U pravilu, ako se osoba posveti traženju posla, dobar posao može se najčešće pronaći u razdoblju od jednog do tri mjeseca potražnje.
Za razliku od svega ostalog gdje su cijene manje-više iste kao u Hrvatskoj, smještaj je osjetno skuplji. Za prosječan stan s jednom spavaćom sobom u širem centru grada treba izdvojiti oko 900 eura za najam + režije. Veći stanovi u centru kreću se od 1.000 do 1.500 eura mjesečno. U Dublinu su cijene stanarine više za 20 posto dok se recimo u okolnim mjestima izvan grada može pronaći smještaj iste kvalitete za upola cijene. Ili se za cijenu malog gradskog stana može unajmiti cijela kuća. Također treba reći da se gotovo sve nekretnine iznajmljuju putem agencija i da će vam teško itko iznajmiti stan ako niste zaposleni, a neki čak traže i pismo od vašeg prošlog stanodavca kako bi bili sigurni kome iznajmljuju.
S birokracijom nema nikakvih problema
Birokracija je jako jednostavna i u posljednjih godinu dana većinu birokracije može se jako jednostavno riješiti online. Naši su ljudi ovdje razvili različite legende kako što riješiti, ali pravila su poprilično jednostavna. Da biste dobili PPS broj trebate posao, da biste dobili bankovni račun trebate PPS i prijavu na poreznu službu. PPS dobijete kada se prijavite za termin na stranici Intreo službe i na sastanak ponesete pismo od poslodavca koji vas je zaposlio, osobnu i dokaz o vašoj adresi (potpisani račun režija od osobe kod koje se nalazite). Vozačke vrijede normalno, a ako želite možete ih relativno bezbolno i za malu cifru zamijeniti irskima što će vam pojeftiniti policu osiguranja za 200-300 eura.
Automobili su jako jeftini, čak i preko 30 posto jeftiniji nego u Hrvatskoj, ali zato je osiguranje uzašavujuće skupo, ako nemate bonusa za mali automobil do 1.2 ccm izaći će vas i do 2.000 eura godišnje, a treba i napomenuti da je za razliku od Hrvatske auto osiguranje individualno i odnosi se na osobu, a ne na vozilo u cijelosti. Dakle, samo osoba koja je na polici smije voziti osigurani automobil, za dodavanje još osoba treba platiti još nekoliko stotina eura, ovisno o njihovom iskustvu.
Diplome se priznaju ovisno o tome jesu li regulirane unutar EU ili ne, što se može provjeriti na službenim stranicama EU. Iako mislim da je većina zanimanja regulirana, neka su, poput moga, još u fazi regulacije i zahtijevaju nešto dodatnih procedura oko priznavanja.
Prije dolaska sve dobro provjerite
Moj savjet onima koji misle doći je da se dobro informiraju prije puta gdje i kada dolaze i kod koga dolaze. Također, neka ne pomišljaju na put bez makar 2.000 eura. Što se mene tiče, moja jedina greška u životu je bila što se nisam ranije odlučio otići iz banana republike zvane Hrvatska. Kada Ircima pričate da kod nas ljudi rade za 300 eura, a cijene u trgovinama su jednake, ljudi misle da se šalite, treba neko vrijeme da ih uvjerite u tu nestvarnu činjenicu jer minimalna satnica ovdje je 9.20 eura. Ako se ikad vratim u Hrvatsku, to će biti u mirovinu jer ono na što Hrvatska sada sliči ne izgleda niti obećavajuće niti privlačno – zaključuje Danijel.
Komentiraj članak: