Oko 3,2 milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka živi izvan Hrvatske i širom svijeta, pokazuju procjene koje je objavio Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske.
Najviše iseljenika i njihovih potomaka je u SAD-u, njih oko 1,2 milijuna, slijedi Njemačka s oko 500 tisuća te Argentina, Australija i Kanada s oko 250 tisuća.
Čile je dom za oko 200.000, Novi Zeland za oko 100.000, Austrija za oko 90.000 te Švicarska za oko 80.000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.
U Brazilu ih je oko 70.000, Italiji oko 60.000, Francuskoj i Švedskoj po 40-ak tisuća te Irskoj oko 20.000 i Nizozemskoj oko 10.000.
Oko 8000 ih je u Južnoj Africi, oko 7000 u Belgiji i oko 6000 u Peruu.
Po pet tisuća iseljenika i potomaka je u Boliviji, Paragvaju, Urugvaju, Velikoj Britaniji i Venezueli. U Ekvadoru ih je oko 4000, Luksemburgu oko 3000, Danskoj oko 2500 i Norveškoj oko 2000.
Evo cijelog popisa:
- Argentina: oko 250.000
- Australija: oko 250.000
- Austrija: oko 90.000
- Belgija: oko 7000
- Brazil: oko 70.000
- Bolivija: oko 5000
- Čile: oko 200.000
- Danska: oko 2500
- Ekvador: oko 4000
- Francuska: oko 40.000
- Irska: oko 20.000
- Italija: oko 60.000
- Južna Afrika: oko 8000
- Kanada: oko 250.000
- Luksemburg: oko 3000
- Nizozemska: oko 10.000
- Norveška: oko 2000
- Novi Zeland: oko 100.000
- Njemačka: oko 500.000
- Paragvaj: oko 5000
- Peru: oko 6000
- Sjedinjene Američke Države: oko 1.200.000
- Švedska: oko 40.000
- Švicarska: oko 80.000
- Urugvaj: oko 5000
- Velika Britanija: oko 5000
- Venezuela: oko 5000
Podaci su objavljeni na temelju procjena hrvatskih diplomatskih misija i konzularnih ureda, hrvatskih katoličkih misija i popisa stanovništva u državama u kojima borave hrvatski iseljenici i njihovi potomci, a na temelju procjena hrvatskih zajednica u nekim od tih država
Tradicionalno, Hrvatska je zemlja iseljavanja, koje je 1880-ih do Prvog svjetskog rata bilo usmjereno na Sjedinjene Države, Latinsku Ameriku, Južnu Afriku, Australiju i Novi Zeland, navodi Središnji državni ured.
Od 1918. do Drugog svjetskog rata stanovnici su iseljavali u Njemačku, Francusku, Belgiju te na kraju i neposredno poslije Drugog svjetskog rata u Argentinu i druge zemlje u Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi.
Nakon 1965. godine najviše je ljudi odlazilo u države zapadne Europe, Australiju, Novi Zeland i Kanadu, a nakon 1990-ih u Njemačku, Švicarsku, Austriju, Kanadu, SAD, Australiju i Novi Zeland.
Hrvati su iseljavali iz ekonomskih i političkih razloga, navodi Središnji državni ured te napominje da starije hrvatsko stanovništvo u inozemstvu, prvenstveno “ekonomska imigracija” još pokazuje interese za događanja u domovini, dok je mlađa generacija već asimilirana, no uglavnom zainteresirana za hrvatske korijene.
Vrlo specifična skupina hrvatskih doseljenika sastoji se od “ekonomskih imigranata” koji se iseljavaju šezdesetih godina prošlog stoljeća, a koji uglavnom žive u državama zapadne Europe.
Jedan dio njih dobro je integriran u domicilne države, posebno mlađi Hrvati, dok se drugi dio, kažu u Uredu još uvijek smatra kao privremenim iseljenicima i iskazuje želju za povratkom u Hrvatsku.
Najveći broj političkih iseljenika naselio se u Južnoj i Sjevernoj Americi nakon Drugog svjetskog rata.
Hrvatsko iseljavanje tijekom devedesetih godina obilježavaju izbjeglice iz ratom razorenih područja, a rezultat je velikosrpskog agresivnog rata u Republici Hrvatskoj.
Najveći broj iseljenika u tom razdoblju preselio se u države zapadne Europe i prekooceanske države poput SAD-a, Kanade, Australije i Novog Zelanda. Međutim, neki od njih vratili su se u Hrvatsku.
Tipično za sve hrvatske iseljenike, bilo one koji žive u prekomorskim državama ili one koji žive u neposrednoj blizini svoje domovine, jest da žele surađivati sa svojom domovinom, kažu u Uredu.
Ističu da se njihov glavni cilj temelji na tome kako očuvati identitet hrvatskih iseljenika, bez obzira na vrijeme odlaska, razlog napuštanja, razinu obrazovanja i ukupni profil hrvatskih iseljenika.
Komentiraj članak: