U proteklih deset godina kontigent radne snage u Hrvatskoj smanjio se za pola milijuna ljudi. Polovica od tog broja smanjila se prirodnim putem, dok je drugih 250.000 emigriralo.
Taj gubitak ne da ni s čim kompenzirati. Na pomolu je drama na koju se nije pravovremeno reagiralo – kazao je za Novi list Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje Hrvatske gospodarske komore na sjednici strukovnih skupina u riječkoj Komori.
– Resursi su vrlo ograničeni. Kad je riječ o Hrvatskoj, imamo velike limite. Ostaje prostor da se kroz veće ulaganje u cjeloživotno obrazovanje poveća dužina radnog vijeka kako ljudi ne bi išli prerano s tržišta rada, imamo neke mogućnosti da sustav obrazovanja mlade ranije uključi u svijet rada, i imamo veliku skupinu osoba s invaliditetom. Sve ostalo Hrvatska će morati kompenzirati na dva načina: ili uvozom radne snage, a pitanje je i odakle jer regija se također snažno i brzo prazni, ili će se morati kompenzirati većom razinom automatizacije, robotizacije i slično – kaže Vidović.
HGK sudjeluje u izradi novog zakona koji bi trebao donijeti model tzv. beskvotnoga uvoza. To znači da će poslodavac iskazati potrebu i ako Zavod za zapošljavanje ne isporuči radnika u roku od sedam ili 14 dana stječe se automatsko pravo da se ide na uvoz potrebnih radnika.
Nažalost, sve dalje destinacije su u pitanju, jer Bosna je ispražnjena, Srbija se prazni strahovito brzo, oni imaju gubitak od milijun ljudi, čak i za sezonske poslove, s obzirom na to da su hrvatske plaće dva do dva i pol puta veće nego u Srbiji. Mi još možemo pronaći nešto radnika u poljoprivredi, za branje plodova i tako. Međutim, za građevinski sektor sve se više poseže za Indijom, Pakistanom. U turizmu su na pomolu i ugovori s Filipinima s obzirom na to da su se oni pokazali kao zemlja i destinacija iz koje dolaze dobri i kvalitetni radnici, baš pogodni za turizam – kazao je Vidović i dodao da je problem i u tome što Hrvatska nema osmišljenu useljeničku politiku te da se i inače premalo ulaže u radnike.
Smatra da će plaće morati rasti, a s njima i pogodnosti za radnike kakve imaju radnici u zapadnoeuropskim zemljama, ako želimo biti konkurentni. Kad bi plaće bile i za trećinu, četvrtinu, pa i polovinu niže nego u Njemačkoj, kaže Vidović za Novi list, bile bi dostatne da ljudi ostanu ovdje ako bi imali sigurnost zaposlenja.
Komentiraj članak: