Već sam se polako pomirio s kišom, krumpirom i izrazom “How are ya?”, ali sad sam došao do sljedeće faze integracije – računi. Znate ono kad vam u Hrvatskoj dođe račun za struju, pa prvo pogledate iznos, pa pogledate plafon, pa izgovorite sve svece po redu? E, u Irskoj ne gledaš plafon. Gledaš sebe u ogledalu i pitaš: “Tko ti je kriv što si upalio grijanje?”
Struja – irski luksuz
Prvi račun koji sam dobio me doslovno posjeo na stolicu. I to onu hladnu, jer sam odmah isključio grijanje da uštedim. Zamisli, grijao sam stan desetak dana, gledao Netflix, i sve skupa mislio: “Ma nije to puno.” Kad ono, račun došao kao da sam imao ilegalnu rudarsku operaciju u dnevnoj sobi. U Hrvatskoj kad ti netko kaže “skupa struja”, to znači da si zaboravio ugasiti bojler. Ovdje ako si zaboravio ugasiti svjetlo u hodniku – otplaćuješ to do ljeta.
Nema šale s irskim kilovatima. Ovdje i frižider ima karakter: čim otvoriš vrata, šapne ti: “Zatvori me, košta!” I tako, umjesto da uživam u toplom stanu, ja sad živim u “energetski osviještenom” režimu. Grijanje palim po rasporedu – 15 minuta ujutro da ne umrem i 20 navečer da osjetim da sam živ.
Kad svjetlo postane neprijatelj
Jednom sam ostavio upaljeno svjetlo u kupaoni dok sam išao u trgovinu. Vratio se i osjetio grižnju savjesti kao da sam nekoga opljačkao. Zato sad koristim “romantično osvjetljenje” – svijeće. Neki bi rekli da stvaram atmosferu, ja kažem da štedim.
Najbolje je kad se javiš doma rodbini i kažeš: “Znaš, tu je struja baš skupa.” A oni odmah: “Aha, ali plaće su vam velike.” Da, jesu. Ali račun za struju se ponaša kao da zna točno kolika ti je plaća i svaki mjesec uzme svoj “porez na toplinu”.
Ali nije sve tako crno (osim ako nisi zaboravio platiti račun). Ipak, treba priznati – Irska ima i logiku u svemu tome. Sustav funkcionira, nema muljanja, i sve znaš unaprijed. A kad jednom naučiš kako da koristiš energiju pametno, stvarno možeš proći jeftinije. Plus, van Dublina su računi često manji, kuće izolirane bolje nego u starim hrvatskim zgradama gdje ti zimi puše kroz utičnicu.
Zapravo, nije ni loše kad se navikneš. Ja sam počeo mjeriti vrijeme po cijenama struje – kad je “off-peak”, znam da je vrijeme za kuhanje, pranje i punjenje mobitela. Prije sam živio po satu, sad živim po tarifi. Napredak!
Hrvatsko-irska usporedba (strujno izdanje)
U Hrvatskoj sam znao uključiti perilicu i otići spavati bez razmišljanja. Ovdje kad pritisnem gumb, prvo se prekrstim, pogledam kroz prozor i molim se da mi brojilo ne eksplodira. Ali zauzvrat, imam mir, red i – vjerovali ili ne – više poštovanja prema svjetlu. Kod nas ljudi pale božićne lampice 1. prosinca. Ovdje ih pale samo nedjeljom od 18:00 do 18:07.
Zaključak
Dakle, da – struja u Irskoj je skupa. Ali i toplina, sigurnost i stabilnost nešto znače. Ako si malo pametan, ne živiš u centru Dublina i ne griješ stan kao sauna, sve se da izdržati. U najgorem slučaju – obuci još jedan džemper, upali svijeću, i reci si:
“Bolje i skupa struja u Irskoj, nego jeftina mrzovolja u Hrvatskoj.”
Komentiraj članak: