Te su veličanstvene divlje mačke nekada davno bile raširene po cijelom otoku Irskoj, ali su zbog gubitka staništa i lova nestale iz divljine.
Godine 1934. fosilni ostaci mladog euroazijskog risa pronađeni su među nalazima iskopina iz špilje u okrugu Waterfordu, potvrđujući da je ris zapravo bio nastanjen na ovom otoku.
Irska klima nije idealna za očuvanje životinjskih ostataka, jer ukoliko životinja ugine na otvorenom, mokra klima pomoći će u bržoj razgradnji. Kosti vuka i medvjeda uobičajene su jer su životinje većinom uginule u špiljama, ali ostatke risa nije lako pronaći jer su većinom živjeli na otvorenom.
Risovi su vjeruje se davno lutali irskom diviljinom hraneći se zečevima i sitnim jelenima.
Ideja je da se ponovnim uvođenjem većih sisavaca i ptica potakne vakuum predatora koji je nastao nakon što su isti izumrli, te na taj način potaknuti divlje životinje niže u prehrambenom lancu da napreduju.
Grabežljivci, poput risova, važni su za uravnoteženje osjetljivih šumskih ekosustava, jer pomažu držati populaciju životinja poput jelena pod kontrolom, što zauzvrat koristi biološkoj raznolikosti.
Slični procesi odrađeni su u Švicarskoj, gdje danas ima više od 300 risova. Također Škotska i Engleska planiraju isto.
Komentiraj članak: