Kako je Irska od svjetske sirotinje postala jedna od najbogatijih država svijeta

Kroz povijest su se razni dijelovi svijeta ekonomski uzdizali i propadali. Bliski istok je stoljećima bio daleko razvijeniji od Europe, Afrika je u prvoj polovici 20. stoljeća bila bogatija od srednje i jugoistočne Azije, Kina je bila jedno od najbogatijih područja na svijetu do 19. st.

Postoje i suprotno primjeri, država i regija koje su bile siromašne kroz stoljeća pa su postale ekonomske, kulturološke i znanstvene sile. Zapadna Europa je većinu povijesti bila periferija civiliziranog svijeta, a središte je bilo u Kini, Indiji i na Bliskom istoku. .

Kao što postoje primjeri država koje su u nekoliko desetljeća od relativno bogatih postale siromašne, postoje i primjeri država koje su se u svega dvije generacije izdigle iz siromaštva i postale jedne od najbogatijih na svijetu.

Irska je jedan od novijih primjera. Ne toliko davno zaostala država na periferiji zapadne Europe, koja je primarno trgovala sa susjednim Ujedinjenim Kraljevstvom, danas je jedno od svjetskih industrijskih, znanstvenih i ekonomskih središta.

Google, Apple, Facebook, X (nekadašnji Twitter), Accenture i druge multinacionalne korporacije imaju svoja sjedišta za Europu upravo u Irskoj. To je stvorilo i probleme, posebice kod mjerenja BDP-a, jer dobit tih korporacija umjetno podiže ekonomske pokazatelje (tzv. vilenjačka ekonomija).

Ali i ako se pogledaju izvoz, plaće, razina obrazovanja i drugi “stvarni” pokazatelji, Irska je jedna od najrazvijenijih država u jednom od najrazvijenijih područja na svijetu – u EU. To je postignuto u zadnjih tridesetak godina, a zbog impresivnog rasta u kratkom roku se Irsku još naziva Keltskim tigrom.

Sve do početka 90-ih godina prošlog stoljeća Irska je zapinjala u ekonomskom napretku. Postojao je realni rast plaća, ali je on bio jako slab, praktički neprimjetan. Uz to je rasla nezaposlenost, popevši se sa 6 posto 1973. na više od 16 posto do kraja 80-ih.

80-ih su političari pokušavali stimulirati ekonomski rast visokom državnom potrošnjom, s dubokim proračunskim deficitom i zaduživanjem. To je imalo slabe rezultate, uz to što je rasla nezaposlenost i rast realnih plaća je bio premali.

90-ih je prekinuto s praksom pretjeranog zaduživanja, smanjeni su porezi da bi se potaknule strane investicije, a desetljeća visokog ulaganja u obrazovanje su se napokon isplatila. Međunarodne korporacije su Irsku iskoristile kao odskočnu dasku za Europu, a mnoge su preselile i proizvodnju u nju da bi iskoristile visoko obrazovanu radnu snagu. Godišnji rast BDP-a je u drugoj polovici 90-ih iznosio blizu 10 posto.

Irska je počela izvoziti u cijeli svijet, ne samo kao prije u Ujedinjeno Kraljevstvo. Veliki ekonomski rast je doveo do useljavanja, velikim dijelom visoko kvalificirane radne snage koja je dolazila raditi u brojne međunarodne kompanije iz SAD-a, koje su došle u Irsku. 

Istina je kako je svaka danas bogata država jednom bila siromašna. Siromaštvo je početno stanje svakog društva, ali se razlikuju po tome jesu li ili nisu uspjela pronaći put do bogatstva. Svako društvo koje svoju nerazvijenost opravdava nekom povijesnom nepravdom samo traži izlike. 

Rat nije opravdanje jer su brojne države i po nekoliko puta potpuno razrušene u ratu pa su se ekonomski oporavile. Kolonijalizam nije opravdanje jer su neke bivše kolonije danas bogatije od svojih nekadašnjih kolonizatora, dok su druge ekonomski nazadovale nakon stjecanja nezavisnosti. 

Manjak prirodnih sirovina je loše opravdanje jer su neke od najbogatijih država danas njima siromašne, a ni obilje prirodnih resursa nije opravdanje (tzv. prokletstvo resursa) jer postoje visokorazvijene države s razvijenom industrijom koje imaju puno prirodnih resursa (primjerice Norveška).