U jednoj od naših Facebook grupa javio nam se čitatelj koji je anonimno podijelio svoju priču i zamolio ostale za mišljenje.
Kaže da ima 28 godina, dolazi iz Slavonije, a već nekoliko godina živi i radi u Irskoj. Njegovi roditelji ostali su u Hrvatskoj, a on im redovito šalje oko 500 eura mjesečno kako bi im olakšao život.
Kako kaže, roditelji nisu bogati, ali nisu ni bez prihoda. Ipak, tijekom života puno su se odricali kako bi njemu omogućili školovanje i bolji početak u životu. Upravo zato osjeća potrebu pomoći im sada kada on dobro zarađuje.
„Nikad to nisam gledao kao obvezu. Jednostavno znam koliko su se žrtvovali za mene i ne mogu mirno gledati da se muče dok ja živim puno bolje“, napisao je.
Problem je nastao nakon što se oženio. Njegova supruga, koja je Poljakinja, na cijelu situaciju gleda drugačije. Ne smeta joj što pomaže roditeljima, ali smatra da je 500 eura mjesečno ipak prevelik iznos.
Prema njezinom mišljenju, sada bi prioritet trebala biti njihova vlastita obitelj, budućnost, štednja, kuća i djeca koju planiraju imati. Kaže da roditeljima treba pomoći kada je potrebno, ali ne na način da to postane stalna financijska obveza.
Zbog toga se posljednjih mjeseci sve češće raspravljaju. Čitatelj priznaje da ga već sama pomisao na smanjenje pomoći roditeljima čini lošim sinom, dok mu supruga govori da mora više razmišljati o vlastitoj budućnosti.
Sada se pita gdje je granica.
Je li 500 eura mjesečno previše za pomoć roditeljima? Treba li nakon osnivanja vlastite obitelji promijeniti prioritete? Ili je sasvim normalno pomagati roditeljima dok god si to možeš priuštiti?
Što vi mislite?