Velik dio Hrvata za boljim životom i uvjetima ide put Njemačke ili Irske. No, dio njih odluči se i vratiti – te ubrzo to i požale, a među njima je i akterica ove priče.
Život u mirnijoj sredini, blizina obitelji i roditelja, uravnoteženost posla i obiteljskog života, samo su neki od razloga koji su prevagnuli u odluci jedne naše sugrađanke da se nakon osam godina života u Irskoj vrati u Hrvatsku, konkretno u Slavoniju.
Obratila se redakciji portala Dnevnik da bi ukazala na jednu nelogičnost u sustavu.
Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) odbio je njezin zahtjev za dječjim doplatkom, za koji je mislila da ostvaruje pravo.
“Podnijela sam zahtjev i dobila odbijenicu s objašnjenjem da ne ispunjavam uvjet da unatrag tri godine imam prebivalište u Hrvatskoj“, požalila se čitateljica te dodala kako je taj potez države prema onima koji se vrate u domovinu doživjela kao – razočaranje.
“Nisam ovim putem htjela istjerivati pravdu, jednostavno nemam pravo, jer ne ispunjavam uvjete, i to je tako. Ali i ja, i moje dijete, i suprug, svi smo hrvatski državljani, rođeni smo ovdje i onda izgubimo pravo kojim se političari toliko hvale“, kaže čitateljica pa dodaje kako su zbog preseljenja u inozemstvo prebivalište morali odjaviti.
Na rješenje HZMO-a mogla se žaliti, ali je odustala smatrajući da nema šanse, jer zakonske uvjete ne ispunjava.
Službenice HZMO-a savjetovale su joj isto govoreći da bi rješenje nakon žalbe vjerojatno bilo isto.
Uspoređuje tretman u Irskoj i kaže kako su joj ondje isplaćeni i zaostaci za mjesece od useljenja do izdavanja rješenja o doplatku koji je dobila na ime maloljetnog djeteta.
U Irsku se odselila kako bi ona i dijete bili sa suprugom koji je tamo radio.
“Znate kakav je život u Slavoniji, jedan bračni partner, najčešće suprug, radi vani da bi obitelj u Hrvatskoj mogla preživjeti. Tako je bilo i s nama, a da ne bismo bili razdvojeni, odselili smo se sve troje”, požalila se.
Ondje je radila u menadžmentu jednog laboratorija. Uz Irsku je vežu lijepe uspomene. Ipak, dok je sa suprugom razmišljala o povratku, mnogi su ih podržali, ali i upozoravali da se pripreme na sporu administraciju i – korupciju.
“Prijatelji su mi to govorili, u smislu ‘ako nemaš neku vezu ili ako nisi u stranci, teško ćeš naći posao‘ i slično. Posao sam ipak našla, ali to nije išlo glatko. Slala sam mailove i životopise u brojne laboratorije. Iz vrlo malo njih dobila bih odgovor, a i on bi najčešće bio da trenutačno nemaju potrebu za takvim profilom radnika. Bilo je i odgovora u kojima bi mi poručili da sam previše kvalificirana za radno mjesto koje bi mogli ponuditi”, ispričala je.
Sada predaje prirodoslovne predmete u školi. Naravno, kao zamjena. “Svojim primjerom htjela sam ukazati na problem ili pokrenuti raspravu pa se možda zakon dopuni, korigira jer brojni se ljudi odsele pa se vrate, neki su samo u tranzitu, neki su tu samo privremeno. Nekako bi trebalo zaštititi hrvatskog državljanina, to je bila moja poanta”, objasnila je i dodala da će zahtjev za dječji doplatak ponovno predati – za tri godine.
Komentiraj članak: